Većina roditelja nedovoljno je educirana o motoričkom razvoju novorođenčadi, zbog čega se odstupanja katkad primijete tek na redovnom pregledu kod pedijatra, iako neurorizična djeca čine oko 15 posto novorođenčadi. Pravovremeno utvrđivanje poteškoća te tome odgovarajuća intervencija, bilo u obliku vježbi ili primjene medicinske terapije, kod mnoge će djece razvoj usmjeriti u dobrom pravcu. Metoda stara 30-ak godina, kojom se motorička odstupanja mogu utvrditi na vrijeme, dobila je pojednostavljenu i roditeljima prihvatljivu verziju u obliku projekta SENDD, iza kojega stoje jedna od vodećih privatnih poliklinika za djecu, Sabol, te domaća IT tvrtka TIS Grupa. Partneri su ovih dana na svojim društvenim mrežama objavili detalje dosadašnje suradnje, kao i vijest da su projekt predstavili u Ljubljani, na EACD summitu (Europske akademije invaliditeta u djetinjstvu).

Riječ je o aplikaciji koja pomaže pri procjeni spontane motorike novorođenčadi, kroz koju je tijekom tri godine pripremnog dijela projekta, obrađeno gotovo 1.400 snimki novorođenčadi. SENDD omogućuje da roditelji kod kuće snime dijete, koje bi trebalo biti u dobi od 6 tjedana do tri mjeseca te bi trebalo bi biti nahranjeno i ne plakati. Također, tijekom snimanja važno je da ne bude dodatnih zvukova i distrakcija koje bi mogle utjecati na spontanost pokreta, ističu autori SENDD-a.

„Zasad idemo na varijantu prikupljanja tri ili četiri snimke od jednog djeteta. Prvo, zato što jedna možda neće biti optimalna, a drugo - jer ako uočimo abnormalne pokrete – ne želimo donositi zaključke na osnovu jedne snimke“, pojašnjava mr.sc. Goran Kuzmac, neuropedijatar Poliklinike za dječje bolesti Dr. Sabol., prenosi portal rep.hr. Pravovremenom intervencijom može se puno napraviti i za one s blažim, ali i za one s težim odstupanjima.

Količina vrpoljenja nema veliki dijagnostički i prognostički značaj, pojašnjavaju autori, no kvaliteta vrpoljenja ima i može se procijeniti. Procjena kvalitete spontanih pokreta (eng. general movements assessment) je metoda probira funkcije motornog dijela mladog dojenačkog mozga u razvoju na temelju procjene video snimke vrpoljenja. Kao metoda se počela istraživati prije 30 godina i od tada je ponavljano dokazana kao jedna od najpouzdanijih metoda procjene ishoda, pogotovo u skupini neurorizične djece.

„Jedno dijete je nedavno prošlo kroz naš SENDD sustav, imalo je značajne faktore neurorizika i sumnje na oštećenje mozga. U tom trenutku nije bilo velikih odstupanja i znakova. Naime, pravi neurološki ispadi trebaju vrijeme da se razviju. Kod tog djeteta smo napravili procjenu vrpoljenja i primijetili odstupanja. To je roditeljima omogućilo daljnje pravovremene aktivnosti. Roditelji se često boje cerebralne paralize, ovdje to pomogne. Dijete tako može prije ući u sustav i dobiti primjereniji pravovremeni pristup. Bitno je ne čekati kašnjenje u razvoju pa onda reagirati. Mozak ima svojstvo plastičnosti, a plastičnost je puno veća u dječjoj dobi i treba upotrijebiti taj rani potencijal. Rane vježbe i primjerene intervencije svakako mogu poboljšati stanje. Što ranije, veće su šanse da će ishod biti bolji", dodaje mr.sc. Kuzmac.